Čovjekova težnja i potreba za stvaranjem nekog hair mjesta za sebe i svoju familiju je prisutna sigurno koliko i sam čovjek na planeti, naprosto to je neki osjećaj sigurnosti za svako živo biće kada zna da na kraju svega, vratit će se u svoju kuću.
Tragove stambenih objekata, sigurno možemo pronaći kroz skoro čitavu historiju, naravno sve su podjeljene u svoje epohe, te samim time razlikuju se po izgledu, načinu gradnje, materijalu itd. ali jedno je sigurno, sve su imale jednu funkciju a već sam je spomenuo u prvoj rečenici.
Kada pogledamo historiju naše zemlje situacija je ista, i danas možemo pronaći tragove stambenih objekata, utvrda, unazad po nekoliko hiljada godina, spomenut ću period Ilira, preko Rimskog carstva, do Gota, Slavena, period Srednjovjekovne Bosne (kraljevstva bosanskog), Osmanlijskog carstva, Austrougarske monarhije pa do dana današnjeg, svaka vladavina je ostavila iza sebe tragove stambenih objekata.
Kada pogledamo historiju naše zemlje situacija je ista, i danas možemo pronaći tragove stambenih objekata, utvrda, unazad po nekoliko hiljada godina, spomenut ću period Ilira, preko Rimskog carstva, do Gota, Slavena, period Srednjovjekovne Bosne (kraljevstva bosanskog), Osmanlijskog carstva, Austrougarske monarhije pa do dana današnjeg, svaka vladavina je ostavila iza sebe tragove stambenih objekata.
U ovom kratkom radu ću se dotaknuti ne tako daleke a opet i ne tako bliske prošlosti i objekta koji je u familiji i narodu nazvan "Rahića čardak",
To bi bio period dok je naša zemlja bila pod okupacijom Osmalnijskog carstva - koje je naravno kao i svako drugo društvo sa sobom donijelo mnogo toga novog pa tako i način izgradnje.
To bi bio period dok je naša zemlja bila pod okupacijom Osmalnijskog carstva - koje je naravno kao i svako drugo društvo sa sobom donijelo mnogo toga novog pa tako i način izgradnje.
Lokalitet spomenutog objekta se nalazi u Lokvama mjestu koje se nalazi na Dubravskoj visoravni, nekako u samom centru ove hercegovacke Kalifornije, na međi tri hercegovačka grada Mostara, Čapljine i Stoca, inače tuda je nekada vodila stara kaldrma Stolac-Blagaj, dok s druge strane Počitelj-Blagaj.
Familija Rahić inače potječe iz drevnog i prelijepog grada Počitelja - što je i zabilježeno u sidžilu Blagajskog kadije, gdje se jos 1700 i neke godine spominje Ahmet Rahić kao najstariji član svoje familije. Sada u Počitelju žive jedna ili dvije familije Rahića.
Ovo spominjem iz razloga jer je upravo iz Počitelja Ahmetov sin naselio se u Lokvama i po svemu sudeći tu podigao čardak o kojem pišem.
Kako rekoh sin Ahmeta je vjerovatno kupio ili mu je njegov otac Ahmet kupio, poklonio... (ostaje mi nepoznato) zemlju u Lokvama upravo lokalitet gdje se i nalazi čardak, dok je ispod čardaka smješten veliki komad zemlje.Na istom mjestu je nastala mahala koju su poslije nazvali "Rahića mahala".
Pored spomenutog čardaka siguran sam da je bio još jedan dosta sličan ovome o kojemu pišem, koji je poslije sagrađen, od strane Alijine djece ili unučadi.
Inače riječ čardak je turskog porijekla i u prevodu bi se mogli nazvati kao stražarnice, što iskreno mislim da nije bio slučaj sa istim, iskljuciva namjena je bila stanovanje.
Ovo spominjem iz razloga jer je upravo iz Počitelja Ahmetov sin naselio se u Lokvama i po svemu sudeći tu podigao čardak o kojem pišem.
Kako rekoh sin Ahmeta je vjerovatno kupio ili mu je njegov otac Ahmet kupio, poklonio... (ostaje mi nepoznato) zemlju u Lokvama upravo lokalitet gdje se i nalazi čardak, dok je ispod čardaka smješten veliki komad zemlje.Na istom mjestu je nastala mahala koju su poslije nazvali "Rahića mahala".
Pored spomenutog čardaka siguran sam da je bio još jedan dosta sličan ovome o kojemu pišem, koji je poslije sagrađen, od strane Alijine djece ili unučadi.
Inače riječ čardak je turskog porijekla i u prevodu bi se mogli nazvati kao stražarnice, što iskreno mislim da nije bio slučaj sa istim, iskljuciva namjena je bila stanovanje.
Čardak je smješten u centralnom dijelu današnje mahale, sa pogledom prema jugo-zapadu, period izgradnje čardaka je između 1800-1820 godine, dakle nekih 200 godina kako je isti sagrađen.
Navodno je građen od strane vrlo dobrih majstora, klesara iz Popova polja koji su tada bilo poznati kao odlični zidari, po predanju od starijih članova familije tada su isti radili na ˝Pašića kuli˝, na Bivoljem brdu, moj zaključak je da su tada možda obnavljali kulu, jer je ona nastala još u 17 vijeku.
Čardak je također vremenom nadograđivan, proširen, poslije su cigle zamjenile kamene ploče na krovu.
Navodno je građen od strane vrlo dobrih majstora, klesara iz Popova polja koji su tada bilo poznati kao odlični zidari, po predanju od starijih članova familije tada su isti radili na ˝Pašića kuli˝, na Bivoljem brdu, moj zaključak je da su tada možda obnavljali kulu, jer je ona nastala još u 17 vijeku.
Čardak je također vremenom nadograđivan, proširen, poslije su cigle zamjenile kamene ploče na krovu.
U početku se sastojao od četiri prostorije, dvije u prizemlju, dvije na spratu, sa terasom, te dodatnim popratnim, objektima, sobama, štalama, na koncu je proširen sa više prostorija. Sprat je služio kao musafirhana (prostorije za goste, putnike, prolaznike), i po predajama starijih članova familije zaista i jeste služila toj svrsi - mnogo se tu kafa popilo i priča ispričalo, zanimljiv detalj na enterijeru prostorija na spratu se nalazi u zidu iste, inače po imenu ˝dolaf˝, svrha ovog udubljenja u zidu je bila ostava.
Ispred istog se nalazila košćela (nije mi poznato koliko je stara), ali je bila ogromna, tragovi su tu i danas prisutni, svrha njezinog postojanja je vjerovatno bila da pravi hlad po vrućim hercegovačkim danima.
Čardak sagrađen je od kamena živca iz okoline, koji je klesan po potrebi u zavisnosti za koji dio čardaka je isti namjenjen, tako na rubovima možemo upratiti velike dimenzije odlično obrađenog (klesanog kamena koje su služile kao oslonac, naravno sa takvim isklesanim komadima je lakše bilo zidati na rubovima, između kamena se nalazila veza prirodnih materijala pržine i kreča, koji su imali zadaću da sve to povežu u jednu ne razdvojivu cjelinu koja odolijeva vremenu i nakon toliko godina.
Dimenzije glavnih vanjskih zidova su širine 50-70 cm, dok su unutrašnji zidovi nešto tanji, unutrašnji dio je pretpostavljam poslije izgradnje bio obrađen krečom, naravno zbog estetike ali i zdravstvenih razloga.
Unutrašnji zid i dolaf |
Čardak sagrađen je od kamena živca iz okoline, koji je klesan po potrebi u zavisnosti za koji dio čardaka je isti namjenjen, tako na rubovima možemo upratiti velike dimenzije odlično obrađenog (klesanog kamena koje su služile kao oslonac, naravno sa takvim isklesanim komadima je lakše bilo zidati na rubovima, između kamena se nalazila veza prirodnih materijala pržine i kreča, koji su imali zadaću da sve to povežu u jednu ne razdvojivu cjelinu koja odolijeva vremenu i nakon toliko godina.
Rub zida |
Krov je bio na dvije vode, prekriven velikim klesanim i fino obrađenim pločama - kakve možemo zateći na svim starijim objektima po Hercegovini, bas kao i na čardaku na Starom mostu, poslije je ploča zamjenjena ciglom, vjerovatno u proteklih 50-70 godina.
Prizemlje je služilo za boravak članova familije kao i sprat, dok je sprat ima i drugu ulogu što sam već spomenuo, bočna soba je nazvana ˝izbom˝ (slika ispod),
koja je imala vrata sa unutrašnje strane čardaka kao i sa vanjske, naprijed se nalazio mali niski pendžer (prozor), na krovu vidljive još uvijek ploče kojima je čardak bio prekriven.
Soba (izba) |
Pored ove prostorije, iza iste se nalazila druga koja se zvala ˝odajom˝, te je poslije ostala u posjedu kuće jednog od člana familije.
Na bočnim stranama su se nalazili pendžeri koji su vremenom zazidani jer su napravljeni novi.
Pendžer |
Pendžer |
Sa prednje strane je naravno bio ulaz, te stepenice koje vode na sprat, te na spratu balkon, sa kojeg se pružao pogled na zemlju koja je u posjedu Rahića, zbog nadogradnje i prepravki čardaka balkon nije ostao u originalnoj verziji, pa je u bližoj prošlosti napravljen od maltera koji se i danas koristi za izgradnju, preko balkona se pružao krov, nastrešnica, koji je imao oslonac na drvenim gredama, posebno zanimljiv detalj je na srednjoj gredi koja je imala savršeno isklesano ležište u kamenu, što se može vidjeti na slici.
Balkon sa mjestom za gredu |
Unutrašnjost je bila tipična za tadašnje muslimanske kuće, sa gredama prekrivenim tavanom, na kojem su bile serdžade, sa popratnim namještajem.